Arhitektura

Savski most i njegovo Tromostovlje

2 studenoga, 2026 · vanja

Arhitektura Mjesta predaha Ostalo Promet i infrastruktura Prošlost

U neka davna vremena rijeke su puno više utjecale na živote ljudi oko njih nego danas. Poplave su bile česte, a prelaženje rijeka nije bio lak zadatak: mostova je bilo malo, a tamo gdje ih nije bilo trebalo je okušavati sreću s gazovima koji nisu uvijek bili pouzdani. Nije slučajno da je povijesno jezgro Zagreba nastalo na ona dva čuvena brežuljka, daleko od rijeke. Brežuljci su pomagali u obrani od neprijateljskih napada, a i čuvali su grad od poplave. Do rijeke je išao samo onaj koji je morao. A u nizini, otvorenoj neprijateljskim vojskama i poplavama, živjeli su samo oni koji nisu imali drugoga izbora, kmetovi i seljaci. I to je razlog zašto su sve do 19. stoljeća ravnice Trešnjevke i Trnja bile tako rijetko naseljene.

No, vratimo se mi rijeci Savi i njezinom prelaženju, pogledajmo kronološku listu najvažnijih događaja vezanih uz rijeku Savu i njezine mostove.

prije 1764.: Sava se prelazila gazom koji je bio na mjestu današnjeg Savskog mosta
1764.: Na području Trnja, negdje blizu današnje lokacije Mosta slobode, postavljen je prvi pontonski most preko Save
1783.: Car Josip II donosi odluku o gradnji mosta preko Save, na mjestu današnjeg Savskog mosta. Savska cesta, koja je nekad bila tek kolski put, gradnjom mosta dobiva na važnosti i utvrđuje se njezina pravocrtna trasa s namjerom definiranja najkraće veze između centra Zagreba s mostom. Most je tijekom svojeg vijeka upotrebe bio četiri puta obnavljan.
1862.: Sagrađen je prvi željeznički most na trasi prema Sisku kojim su od 1870. vozili i vlakovi prema Karlovcu i kasnije sve do Rijeke.
1892.: Dotadašnji drveni most je zamijenjen mostom željezne konstrukcije spajane zakovicama i s konikom od drvenih greda. Poslije je drvo zamijenjeno pločama betona i asfaltom, ali ni to nije odolilo opterećenju povećanog prometa.
1901.: Samoborček prelazi Savu cestovno-željezničkim drvenim mostom kod Podsuseda. Prema nekim navodima most je na tom mjestu postojao i prije pokretanja Samoborčeka 1901. godine.
1938.: Dotadašnji most je demontiran i prenesen nizvodno do Jakuševca (“Crveni most”) da bi se na njegovom mjestu i na istim stupovima sagradio novi most spajan tada naprednom tehnologijom zavarivanja prema projektu inženjera Milivoja Frkovića. Taj je most današnji pješačko-biciklistički most popularno zvan “Stari Savski most”.
1939.: Sagrađen je novi željeznički most s metalnom konstrukcijom spajanom zakovicama i varenjem koji nosi dva željeznička kolosijeka, projekt je napravio ing. Jure Erega. Novi je most sagrađen nekoliko metara istočnije od dotadašnjeg starog mosta.
1959.: Otvoren je Most slobode, prvi četverotračni cestovni most u Zagrebu
1974.: Sagrađen je Most mladosti, prvi most kojim će tramvaj prijeći na južnu obalu Save.
1981.: Sagrađen je Jadranski most koji je preuzeo sav promet motornih vozila od starog Savskog mosta, a ubrzo se njime provezao i tramvaj.
1982.: Sagrađen je novi Podsusedski most
1990.: Bujica je odnijela konstrukciju Crvenog mosta koji je do izgradnje Mosta mladosti služio samo za lokalni promet, a nakon toga je bio izvan upotrebe

Na prostoru na kojem završava Savska cesta danas se nalaze tri mosta, jedan pješačko-biciklistički, jedan cestovni i jedan željeznički. Preko tih mostova svakog dana prelazi velik broj ljudi, međutim prostor tog “Tromostovlja” nudi mogućnosti ne samo ispunjavanja svoje tranzitne funkcije već i mnogo više. Tu se nalazi i prostor tramvajsko-autobusnog okretišta koji ima veliki potencijal povezivanja sa željezničkim prometom putem planirane željezničke stanice i intermodalnog terminala, tim prostorom prolazi i savsko šetalište na putu od Trnja prema Jarunu, a i već odavna obećana Greenway biciklistička magistrala uz rijeku Savu.

Prostor Tromostovlja je trenutno većinom u zapuštenom stanju, uz minimalnu infrastrukturu okretišta, uz pješačko-biciklistički prolaz ispod Jadranskog mosta koji je posve neuređen i neosvijetljen, i vapi za preuređenjem i pretvaranjem u mjesto s kojeg prolaznici neće željeti čim prije pobjeći već se na njemu rado zadržati.

Literatura: